Nisam već dugo ništa vam pisao o "Drugom imenu ljubavi", pa mislim da bi nakon 100-injak odemitiranih epizoda bio red da se malo javim s novim impresijama.
Otkad je serija krenula početkom rujna prošle godine, imate dojam kao da se radnja i nije previše maknula s mrtve točke. U nadi da pronađe svog izgubljenog sina, spletom okolnosti (čitaj: hvala, RIP lika Franke Klarić) Lola je ušla u svijet obitelji Krpan, udala se za Sašu, počela radit kao falša medicinska sestra (se sjećate da sam vam u prvoj kritici rekao da nam mašta mora poletjeti? E pa ovdje nam mašta leti prekooceanskim letom!) i prvi dio serije pokušavala otkriti je li Roko (vrlo dobri dječji glumac Filip Špoljar) njen i Igorov sin.
Drugi dio serije je zasad copy/paste storylinea iz prethodne rečenice, samo se ovaj put Lola (pohvala za Elizabetu Brodić koja se trudi s tankim scenarijem) pita je li njen sin Petar (izvrsni Borna Fadljević kojeg već znamo po dobrom radu iz HRT-ovih "Novina"). OK, zanimljiva premisa dostojna jedne telenovele, ali... je li to zaista dovoljan razlog da održi telenovelu od 160 epizoda na životu i da gledatelji ostanu prikovani uz ekran svake večeri? Ne bih rekao.
Na početku serije dosta je bilo kritika na forumima i društvenim mrežama kako je bezveze što se Momčilo Otašević tako brzo vratio s glavnom ulogom nakon "Na granici" i da nije trebao prihvatiti ulogu. Ako se pita autora ovog teksta, Momčilo ovu ulogu nije trebao prihvatiti zbog toga šta njegov protagonist nema apsolutno nikakvu priču. Pokretači radnje su Lola i donekle Igor (inače vrlo dobar Slavko Sobin, no ne u svojoj najboljoj ulozi, koja i dalje ostaje ona iz "Ruže vjetrova"). Momčilov Saša ovdje ima funkciju slušnog aparata. Ide iz scene u scenu i sluša što drugi likovi pričaju i samo ga mjeste po potrebi iz jedne u drugu prostoriju. Sličan "problem" imaju i Vlasta Ramljak i Vladimir Posavec, i više nego korektni kao majka i sin Julija i Karlo Krpan, čijim bi negativcima scenaristi mogli dati i malo više mesa. Julijin gard strašniji je od njenih djela, a Karlo na momente izgleda kao fino istrenirani Julijin psić koji grize, al s mjerom. Ne želim negativce s mjerom! Želim raspašoj! Apel scenaristima - dajte nam negativce koje ćemo voljeti mrziti. Od obećanih antagonista s početka jedino Julija daje naznake prave Maćehe iz Pepeljuge.
Ostatak glumačke postave je vrlo dobar, štoviše odličan. Olga Pakalović i Mislav Čavajda su čak preuzeli protagonističke uloge u ovih posljednjih nekoliko epizoda i kradu show u svakoj sceni. Jednostavno su oboje tako dobri i kompleksni likovi da guštate u svakoj njihovoj novoj sceni. Oslanjajući se na svoj dugogodišnji staž gledanja telenovela, što domaćih, što stranih, sumnjam da će njihova priča imati sretan kraj.
Treba pohvaliti i mlade glumce Ariju Rizvić i Konstantina Haaga koji imaju odličnu kemiju, te se nadam da scenaristi nisu odustali od njih kao para nakon nedavnog turbulentnog prekida. Katarina Baban je od maliciozne i prevrtljive negativke Tamare uspjela izvući na ekran ranjivost kroz koji lik prolazi u zadnjim epizodama nakon izbacivanja iz vile Krpanovih. Iako je ovog puta ne gledamo u protagonističkoj ulozi, možemo reći da joj je ova uloga puno bolje napisana od one prethodne iz "Zlatnih dvora". Ecija Ojdanić zabavlja nas kao Lolina luda matera Nada i nudi gledateljima puno veći comic relief od neuspješnog nuklea iz kafića koji ne zabavlja, već iritira (Ivica Pucar, Mirta Zečević i ekipa, dragi ste mi, ali sve te scene su jedno veliko NEKA HVALA). Dado Ćosić je na vrijeme pobjegao iz serije jer je pomalo i žalosno gledati traćenje talenta Marka Petrića na besmislene scene konobarenja u kafiću. Dečko zaslužuje glavnu i mesnatiju ulogu od Filipa, pogotovo nakon vrlo dobre uloge iz "Čiste ljubavi". Spas vidim u ljubavnoj priči s Valentinom, sluškinjom Krpanovih (jedno od najugodnijih otkrića ove TV sezone, Maja Jurić).
Pred nama je još negdje 60-ak epizoda. Nadamo se da će scenaristi dodatno zapapriti stvari i pustiti negativce da budu negativci kako bi svojim pakostima pokrenuli i priču glavnog para. Kakogod, do gledanja, vamos voar!
