"Divlje pčele" su oživjele žanr klasične telenovele i vratile nadu u RTL-ov udarni termin


S prvim danima lipnja televizijske mreže započinju svoju repriznu ljetnu shemu, a njihove uzdanice odlaze na tromjesečni odmor. Veliko finale 1. sezone Divljih pčela zakazano je za ponedjeljak, 8. lipnja, te ćemo se s građanima Vrila oprostiti nakratko do rujna kada nam stiže nova era, a samim time i nova sezona serije.

Rađena prema grčkom originalu Agries melisses, 'Pčele' prate živote triju sestara Runje koje se nakon očeve smrti nađu u novčanim problemima, te kako bi pomogla i sebi i sestrama, najstarija Katarina pristaje na brak s Petrom, najstarijim sinom bogataške obitelji Vukas. 

Ana Marija Veselčić, koja je utjelovila najstariju sestru Runje, je prava eksplozija energije na malom ekranu. Veselčić Katarinu igra s takvom strašću i neposrednošću da joj vjeruješ u svaku emociju, od potpunog bijesa prouzrokovanog Petrovim akcijama do ranjivosti. Njena interpretacija je sirova, živa i beskrupulozno iskrena. Žena je jednostavno magnet i ime u glumačkom svijetu o kojem ćemo pričati još desetljećima.

Lidija Penić-Grgaš, u ulozi srednje sestre Cvite Runje, donosi suptilnost i dubinu koja me iznenadila. Iako smo ju već gledali u epizodnim TV ulogama u 'Crno-bijelom svijetu', 'Kumovima' i 'U dobru i zlu', ovom ulogom Lidija je napokon dobila prostora pokazati sav svoj talent. Lidija je Cviti uspjela u isto vrijeme dati ranjivost i snagu, te svaki njen pogled i šutnja nosi težinu koja je prava poslastica za gledatelje. Profinjenost, gotovo filmska.

Najmlađa sestra Zora je pak začin koji sve spaja. Lidija Kordić u svom televizijskom debiju na hrvatskim malim ekranima nosi kompleksan, na momente lik pun kontradikcija, kojeg Kordić vodi s nevjerojatnom lakoćom i šarmom. Zora vas u isto vrijeme može dovesti do ludila, a zatim ju želite sačuvati u bočici i čuvati od svih zala.

Sve tri sestre Runje su upravo razlog zašto serija funkcionira na tako visokoj razini.

Muški likovi, nažalost u većini slučajeva, podbacuju. Uz izuzetke (većinom negativce poput sjajnih Alaina Blaževića, Davora Pavića i Pere Eranovića) isti nisu dovoljno razrađeni, a neki od njih, poput protagonista Jakova Vukasa, te njegovog bratića Nikole Vukasa, upadaju u stereotipe koje smo već sto puta vidjeli u drugim hrvatskim telenovelama. To naravno ne minimizira talent glumaca koji su ih igrali.

Ovo je bio televizijski debi i za Luku Šegotu i Ivana Barišića (za njega, bar na hrvatskim malim ekranima nakon plejade gostujućih uloga u njemačkim dramskim serijama i komedijama). Šegota je u tom pogledu izvukao deblji kraj sa svojim likom. Jakov Vukas na papiru u startu ima sve elemente glavnog junaka za kojeg publika ima razloga navijati jer je sam lik stavljen u situacije gdje mu želiš pružiti ruku i pomoći mu da dobije sve što mu je namijenjeno. No u scenama u kojima bi Šegota (inače vrlo dobar u ulozi, koliko god mu scenarij odmaže) trebao briljirati, scenaristi kao da odabiru pažnju usmjeriti na posve nerelevantnu reakciju za zadatu scenu čime upropaštavaju Šegotin 'moment to shine'. Šteta, no nadam se korigiranju u nadolazećim epizodama najesen.

Barišić kao najmlađi sin Vukasovih nosi Nikolu s lakoćom zahvaljujući svojoj prirodnoj karizmi, jer budimo realni, sam Nikola Vukas i nije neka premija Vrila za kojeg bi se itko od nas bacao po podu. Također, od samih početnih epizoda, ostvaruje zavidljivu kemiju sa svojom on-screen partnericom Lidijom Penić-Grgaš. Hoće li to biti dovoljno da par nastavi dalje i u 2. sezoni ili je Nikolina izdaja trajno narušila brak s Cvitom, ostaje nam vidjeti.

Izdvaja se i Amar Bukvić u ulozi Tome Domazeta koji je u seriji predstavljen kao klasični 'negativac' koji je tu kako bi stvorio ljubavni trokut s Jakovom i Katarinom. No Toma se pokazao puno kompleksnijim i intrigantnijim nego što se na prvu činilo. Cijelo vrijeme dok gledate niste sigurni na čijoj je strani Toma, je li dobar, je li loš, kakve su mu prave namjere i kako će na kraju završiti. Ta nepredvidljivost čini ga izuzetno zanimljivim za praćenje. Iskreno, na početku me njegova interpretacija malo ostavila zatečenim jer sam se bojao da će Toma biti previše sličan drugom Amarovom liku, manijakalnog Vilka iz Ponosa Ratkajevih, no Amar je uspio od Tome učiniti potpuno jedinstvenog lika. Lika s tamnom stranom, ali i slojevima koji ga čine ljudskim i zanimljivim. Odlično odrađena uloga.

Od ostalih glumaca, valja izdvojiti i one sporedne. Veliki comeback Sanje Vejnović u ulozi hladne zlice Mirjane Vukas koja usprkos beskrupuloznosti u ključnim scenama pokazuje i svoju ljudsku stranu. Kontrast između hladnoće i majčinske/obiteljske ljubavi daje joj dubinu koja većina domaćih 'zlica' ne uspijeva postići. 

Marija Jerneić se također nakon poduže pauze vratila u sapunice i odmah nas svih podsjetila zašto je jedno od najjačih glumačkih imena u hrvatskom televizijskom prostoru. Marijina Karmela nije lagan lik. Jerneić uspijeva uvjerljivo prikazati ženu koja nakon muževog odlaska postaje vlastita gazdarica i poduzetnica u periodu u kojem žene u društvu i nisu imale takve funkcije, pušta u život novog muškarca svjesna kako se već jednom opekla u ljubavi, te pred kraj kad ponovno trpi muževo zlostavljanje. Te scene su emotivno teške, ali Marija ih odrađuje s izuzetnom osjećajnošću i bez pretjerivanja. Ono što ju posebno krasi jest širina glumačkog raspona. Od komične i razigrane sluškinje Ivke u Ponosu Ratkajevih, do nešto ozbiljnije i romantične Zrinke Lotar u Najboljim godinama, pa sve do ranjene i kompleksne Karmele, Marija svaki lik gradi drugačije, s jasnim razlikama u energiji i boji glasa, a opet uvijek vjerodostojno.

Još jedno ugodno iznenađenje prve sezone bila je i glumica Arija Rizvić u ulozi Teodore Vukas. Teodora je mlada djevojka koja duboko voli Jakova, no on joj ljubav ne uzvraća jer je zaljubljen u Katarinu. Umjesto da to prihvati, Teodora postaje ljubomorna, posesivna i aktivno pokušava razdvojiti Jakova i Katarinu. Njezine spletke i postupci često su frustrirale gledatelje i zbog njih ju je bilo lako zamrziti. No Arija uspijeva ispod te površine pokazati bol žene koja je svjesna da živi u braku bez ljubavi. U trenucima kada ta slomljenost probije na površinu, pogotovo ulaskom oštrokondžaste majke Ksenije (sjajna Barbara Rocco u gostujućoj ulozi), Teodora postaje duboko tragičan lik. Posebno je impresivna širina koju Rizvić pokazuje ovom ulogom. Nakon što je uvjerljivo igrala hladnu i opaku Blanku u Sjenama prošlosti, te komičnu i površnu influencericu Kristinu u komediji San snova, Teodora predstavlja potpuno drugačiji tip lika. Ona je kompleksna, nesretna i ranjena žena, koju Arija nosi s puno suptilnosti i preciznosti.

Divlje pčele također su nam predstavile brojne glumce i glumice koje smo dosad rijetko gledali u ostalim televizijskim proizvodima. Klemen Novak u prvoj epizodi odmah nas jer natjerao da zamrzimo njegovog okrutnog Petra; Matko Jukić kao nježni Josip (još jedan u kategoriji 'spremiti u bočicu i čuvati od svih zala') za kojeg smo navijali da poživi ipak malo duže, Antonio Scarpa kao Željko Budimir, mjesni brico u Vrilu, koji krade scene svojim komičnim nastupom, zauvijek nesretan u ljubavi; Monika Vuco u ulozi Anke Šušnjara koja na početku serije djeluje kao bahata načelnikova žena i lokalna tračerica koja nakon poroda upadne u postporođajnu depresiju, osjetljivu temu koja gotovo nikad nije bila prikazivana u fikciji na hrvatskim televizijama na ovako ozbiljan i iskren način, što ovaj dio serije čini još i značajnijim; te na kraju Antonija Julija Blaće u ulozi drage šilice Luce Matić, prijateljice za život koju bi svaka osoba poželjela imati uz sebe.

Od veterana valja izdvojiti i Dragana Veselića u ulozi koja je na papiru predstavljena herojski i pozitivno, no u suštini je jedan od glavnih razloga razmirica i problema u seriji, Jelenu Perčin u ulozi požrtvovne Rajke koja nimalo ne podsjeća na njezinu prijašnju ulogu Marte Novak u Sjenama prošlosti (a i torbica koju često nosi u seriji je također postala lik sam za sebe, nešto kao i kultni cheesecake Marte Novak), Jolanda Tudor kao Ljuba, dežurna katicazasve Vrila, te Vladimira Posaveca Tušeka kao generala Ranka Badurinu koji se kroz seriju nosi s gubitkom sina i osvetom koju namjerava sprovesti.

No nažalost nije sve tako divno i krasno. Zijad Gračić i Jasna Bilušić doista su veliki glumci s ogromnim iskustvom, karizmom i rasponom. U 'Pčelama' uloge su im napisane i režirane tako da većinu vremena izgledaju kao statisti koji služe da bi drugi likovi imali kome se požaliti. Gračićev Don Jere najčešće stoji, sluša ispovijedi i gleda s mudrim izrazom lica. Gračić to radi dostojanstveno, ali materijala za pravu glumu jednostavno nema. Šteta za nekog tko je prije dosta godina šarmirao gledatelje svojim Frenkijem Fisherom. Ferida je pak lik koji bi mogao biti izuzetno zanimljiv. Osoba koja sve vidi, sve čuje, ima svoj stav i svoje tajne. Bilušić u tim rijetkim scenama gdje joj scenarij da prostora pokazuje zašto je klasa za sebe. No većinu vremena je u pozadini, sluša razgovore drugih glavnih likova, donosi kavu i marendu, te rijetko reagira na tuđe drame. U onim trenucima kad je nema, vjerojatno na tavanu drži seane s duhovima Petra i Josipa Vukasa. Porazno. Još jedan ogromni minus ide i za epizodnu ulogu Sandre Lončarić. Dobijete u cast jednu od najboljih naših glumica i onda ju jedva iskoristite u dvije-tri scene? Za šamarat.

Uz gorespomenute, režija i montaža također nisu najsjajnije točke serije. Na momente osjeti se amaterizam (što je možda prolazilo u Villi Mariji i Ljubavi u zaleđu prije 20 godina), pogotovo u scenama kad protagonistica popravlja mikrofon kolegi u sceni i TA SCENA ZAVRŠI U VERZIJI EPIZODE EMITIRANOJ NA TELEVIZIJI U LJETU GOSPODNJEM 2026. Nedopustivo. Nepotrebno usporavanje scena (boljka i RTL-ove prethodnice) i rezovi koji ubijaju ritam scene. A tek instrumentalna glazba? To je tek posebna priča. Na momente sam znao prasnuti u smijeh dok gledam neku scenu dramatičnog razgovora ili emotivnog sukoba, a u pozadini sviraju dvije frulice koje zvuče kao da je netko pustio glazbu pred parenje dviju vidri u dokumentarcu na National Geographicu. Pretjerano patetično, nepotrebno naglašeno i potpuno izvan mjere. Promijenite CD.

Unatoč prethodnim zamjerkama, Divlje pčele su serija itekako vrijedna gledanja. Nadam se da će u drugoj sezoni sve boljke prve biti izliječene, te da ćemo s istim guštom uživati u avanturama građana Vrila i od jeseni.

Primjedbe