Posljednja epizoda riješila je neke misterije i nedoumice, no kao i ostatak serije previše se oslanjala na upotrebu flashback scena za koje stvarno ponekad imate osjećaj da traju čitavu vječnost. 'Drugo ime ljubavi' je od samog starta povelo gledatelje na putovanje oko pitanja za koje likovi (a samim time i gledatelji) pokušavaju pronaći odgovor. Tko je Lolin sin? Kao što sam već pisao u prethodnom osvrtu, 'misterij' se toliko odužio da nas je već pomalo prestalo i biti briga. Pogotovo kad su scenaristi odlučili, kako bi održali seriju što duže na životu, samo prebaciti 'metu' s jednog djeteta (malog Roka) na drugog (mali Petar). I nakon toliko peripetija, flashbackova i par kriminalnih radnji u kojoj protagonistica Lola u jednom trenutku copy/pastea životni storyline lažne medicinske sestre (RIP Veronika Pecolaj) pred sam kraj dobijemo konačnu potvrdu kako je Lolin mali zapravo sin likova Olge Pakalović i Mislava Čavajde.
Pošto je serija zbog pandemije koronavirusa brže-bolje (a prije navrat-nanos) završila svoja snimanja, ostali smo uskraćeni za brojne scene koje su nam kao ljubiteljima sapuničarskih proizvoda bile prijeko potrebne. Tako nikad nismo dobili scenu kad mali Petar saznaje tko su mu pravi roditelji, već nam je sve ispričano kroz dijaloge. Razočaravajuće. Siguran sam da bi Borna Fadljević, koji je kroz čitavu seriju osvojio srca gledatelja svojom glumom, naprosto zabljesnuo u takvoj sceni. Iako to možda jest bio najveći propust zadnjih epizoda, dalo bi se tu nabrojati još par propuštenih prilika poput Mirinog otkrića da je Saša njegov sin, te razotkrivanja kako i zašto je uopće umrla Marija Krpan. Zločini i grijesi glavne negativke Julije Krpan isto su ostali neotkriveni. Umjesto toga minutažu su popunjavale beskonačne scene minornih, gostujućih likova za koje se na momente pitam nisu li izrezane iz kakve epizode Novine beskonačne reprize 'Zauvijek susjedi'. Jadni Mirta Zečević i Ivica Pucar.
Ono što nikako ne možemo prigovoriti ovoj seriji jest da je potratila svoje glumce. Uz par izuzetaka, naravno. Otkrićem da njezin lik boluje od neizlječive bolesti, Vlasta Ramljak je u potpunosti dominirala zadnjim epizodama u sekvencama ludila i priviđanja. Odlične uloge ostvarili su i već spomenuti Mislav Čavajda (deliciozno zločesti Ivan) i Olga Pakalović, koja je još jedna od "žrtava" skraćivanja serije, te je njezina potencijalna romansa s likom Radeta Radolovića ostala visjeti u zraku. Neiskorištena kemija. Šteta.
Plus u filmografiji imaju i Vladimir Posavec Tušek (napokon u većoj roli nakon par uzastopnih gostujućih), Ecija Ojdanić (kao Lolina majka koja je sjajno balansirala dramatski i komični dio kojeg je lik tražio od nje), Katarina Baban (kojoj je uloga antiheroine Tamare Ramljak dosad najbolja televizijska uloga u karijeri), Barbara Rocco (za koju moramo pisati peticije da ju casting agenti češće uzimaju u telenovele), Dragan Veselić (rijetko lice u telenovelama, no izvrstan glumac), te Jagoda Kumrić (koja se nakon četiri godine odsustva iz telenovela vratila na male ekrane i u potpunosti izbrisala sjećanje na Nikol Zlatar iz Larinog izbora). Serija je također predstavila nove i mlade snage glumišta kojima je ovo bila odskočna daska za još jače projekte, a samim time i uloge. Marko Todorović (koji odmah može ići u A+ ligu potencijalnih novih protagonista), Arija Rizvić (u možda i najzahtjevnijoj mlađoj ulozi koju je odigrala na način da gledatelje u isto vrijeme i nervira i da suosjećaju s njom), Konstantin Haag (za kojeg imam osjećaj da bi ulogu punokrvnog negativca odigrao ko od šale), Maja Jurić (kao draga i odlučna Valentina), Filip Špoljar, Borna Fadljević, Katarina Šestić, Petar Puškarić i Edina Pršić su imena koja ćemo zasigurno i dalje gledati u novim formatima. Glavni ljubavni trokut kojeg su činili Elizabeta Brodić, Momčilo Otašević i Slavko Sobin mogao je ponuditi više dramatičnih momenata, što nikako nije greška samih glumaca koji su se i više nego dobro snašli u svojim ulogama, s posebnom pohvalom za Momčila koji čak i uz slabašan materijal koji mu je ponuđen izvlači najbolje iz sebe. Isto tako, službeni appeal. Dajte Slavku Sobinu napokon da odigra punokrvnog negativca.
Što se tiče propuštenih prilika ili bolje rečeno traćenje vrlo dobrih, štoviše odličnih talenata u slabašnim ulogama tu se svakako trebaju izdvojiti Martina Stjepanović, Marko Petrić i Stjepan Perić za koje se iskreno nadam da će im se Nova TV (ili neka druga mreža, bok RTL, vrijeme je da malo pokrenemo produkciju, ha?) odužiti s nekim novim i boljim ulogama. I dok je Stjepanovićkin lik imao bitniju funkciju u telenoveli čiji se smisao počeo gubiti micanjem fokusa s malog Roka kao Lolinog sina, Perićev i pogotovo Petrićev lik nisu imali nikakvu funkciju za priču, te su više služili kao "likovi uši" kojima su se drugi likovi ispovijedali. Nakon odličnih uloga i u 'Instruktoru', 'Tajnama' i 'Čistoj ljubavi', obojica glumaca zaslužuju puno bolje.
'Drugo ime ljubavi' zasigurno neće ostati upamćena po svojoj primarnoj ideji, a nažalost i realizaciji. No ono što garantirano mogu potvrditi jest da su glumci u potpunosti dominirali nad slabašnim i tankim scenarijem, te neki od njih dosad ostvarili i svoje najbolje uloge. Sad samo trebamo čekati i vidjeti što će i hoće li nam Nova TV priuštiti neku novu deliciju za jesensku shemu. Dotad, ostajte mi dobro.
P.S. Nisam siguran da ću vam tako brzo oprostiti ubijanje lika Linde Begonje, a da njena smrt nije imala neke pretjerane svrhe za priču *piše u napomene za idući projekt*.
Nema komentara:
Objavi komentar